Zbog brojnih pasa lutalica, posljednjih dana vidljivih diljem grada, djelatnici higijeničarske službe Veterinarske stanice u Slatini imaju pune ruke posla. I, dok grupa građana redovito dojavljuje lokacije lutajućih životinja, oni koji su ih pustili, ili su im pobjegle, za njih kao da nemare.

Higijenski servis i sklonište za životinje polako se puni, a s obzirom da psi nisu čipirani, vlasnicima je gotovo nemoguće ući u trag. U srijedu je pronađena i dovezena ženka sa štencima. “U zadnjih smo desetak dana na pozive građana na širem području grada pokupili desetak pasa. Većinom je riječ o križancima, jednom pekinezeru, hrvatskom ovčaru. Danas su nam stigla još dva psa i kuja s pet štenaca. Psi koje smo ulovili ne djeluju kao klasične lutalice. Održavani su, čisti, dobro uhranjeni i sigurno imaju vlasnike. Samo, vlasnici se ne javljaju”, kaže Sanja Lazić, dr. vet. med. Veterinarske stanice u Slatini. U skloništu za životinje, psi lutalice primili su potrebnu njegu, a nekolicina je i izliječena. Od povreda i nekih bolesti. Svakodnevno im se napravi pregled, čisti kavez, dvaput dnevno dobivaju hranu. “Uhvaćene se životinje prilikom dolaska u stacionar klinički pregledaju. Ako se utvrdi da imaju zdravstvenih problema, pristupa se terapiji koju odredi veterinar. Nije nam toliki problem prostor. Smeta činjenica da su to nečiji psi. Za koje vlasnici ne mare. Imamo kuju koja je kod nas osam mjeseci. I da se u osam mjeseci nitko nije odlučio nazvati i pitati što je s tim psom, teško je prihvatiti”, ogorčeno će Dražen Majetić, ravnatelj slatinske Veterinarske stanice. I Sanja i Dražen poručuju da osobe koje žele imati kućnog ljubimca, o njemu trebaju i brinuti. S pravom su ogorčeni i na činjenicu da se nitko nije sjetio nazvati veterinarsku stanicu i pitati nije li mu tu možda pas.Dodatni je problem nemarnog ponašanja pojedinih vlasnika kućnih ljubimaca i povećana mogućnost zaraze psa bjesnoćom, kako se to dogodilo nedavno u Virovitici. Ne treba zaboraviti da nisu svi psi lutalice mirne ćudi. Neki su slobodni napasti čovjeka ili dijete.S druge strane, tijekom našeg posjeta Veterinarskoj stanici, sreli smo dječaka koji je, jedva obuzdavajući nemirno štene, došao svom ljubimcu kupiti kost. Za dvije kune. Njegov je primjer zacijelo vrijedan oponašanja. Ono što imaš, to i cijeni. Ne znamo da li se zaboravilo na krilaticu da ja pas čovjeku najvjerniji prijatelj. Takvo je prijateljstvo čovjek vrlo često nije znao cijeniti. Da, nije sve crno kako se čini pokazuje i nedavni događaj. Naime, higijeničarska služba uhvatila je i jednog psa za kojeg su znali da je bio viđan u okrugu Gaja. Nakon određenog vremena, jedan je djelatnik došao u Veterinarsku stanicu misleći da je pas eutanaziran. Nije mogao doći k sebi od sreće što su ga slatinski veterinari sačuvali na životu. Sklopio je ruke kao u molitvi i suznih očiju imenom zazivao psa.Želite li pronaći vašeg ljubimca? Možda je baš u Veterinarskoj stanici. Na poznatoj vam adresi.